Pod Zmijskom Kožom

Ubi čovjeka, što mu nije ništa učinio

U neko vrijeme tjekom nekih budnih groznih nočiju
Zaoštre se zubi ispod svih crvenih očiju
Kad nevjeruješ sebi, jer sve je nepoznato

Kad naša jegulja u kralježnici šalje bol i kob
Šamara nas po zatiljku
I malen zvuk je dovoljan da čovjek stisne šake

Kada se crven mjesec okreće k'o kazaljka na satu
I kad svačije su oči baš na tvojem golom vratu
Počinješ pripremat svoj napad iz obrane

Zamišljaš nožinu pod grlom nekog krvožednog vuka
Ili ruke oko vrata toga nepoznatog zvuka
I dok krv ti vrije k'o hijena se cerekaš

Jer ta prijetnja koju osjećaš je uvijek bila tu
Ona je kuga koja jede svaku generaciju
Taj strah se koristi za čuvanje sigurnosti

Tako se prenosi ta muka utijelo svakog novog vuka
A sve što se pripovijeda je samo utjeha
Za život s kojim živimo

Svak pita pod čijom se odjećom nalazi odgovor njemu za sve
I vreba dok ne nađe onog što predaje ključčeve u ruke tuđe

Bez ruku ti ključevi vise samo ko ukras

Tad nervozno prevće snop da pronađe onog koji mu treba
Dok drugi ne shvati što iza leđa mu prijeti a što je tek sjena

I nitko ne popušta stisak nad svojom gladi
I sada u mraku čekaju priliku
I sada u mraku biraju oružje
I sada u mraku čekaju priliku
Sad ih u mraku uopće tolko nije strah

Ne prodajem note za kajdanke krive
Ne pratim živote šta krivo se žive
Već one šta klize kroz krize
Ne slušam priče šta vrte reprize
Ljudi se troše da održe brige
Čovjek stalno loše osijeća da je čovjek
I kopa kanale šta ne vode nigdje
I u njima nađe one koji nisu više čovjek

Ševa: "Zašto!? Je li je on kriv što je to jebem vam

Nek se ne prenosi ta muka u tijelo svakog novog vuka
I neka se pripovijeda samo utjeha za one koji strahuju