Pusti
Dižemo silne zidove svojih ego tripova
A iza njih smo usamljene skitnice (skitnice)
Najgore je kad desi se da u trenu nestane
Ono što gradili smo sad je prazan hram (prazan hram)
Kako se lako odreći jedni drugoga
Sve svete stvari danas ništa ne znače
Negdje u tami prkosi pravednik koji doziva
Vjetar što utjehom će izbrisati bol
Pusti, nek' misle što hoće
Pusti, nek' misle što hoće
Opet prkosim u tami, ovog puta nema vraćanja
Ja sam pravednik, ovo su nepravedna sjećanja
Pamtim sreću koja traje duplo manje
Malo procvjeta pa se pretvori u sranje
I kad postanem princ drugi dan sam opet žaba
Umoran i nemoćan k'o neka stara baba
Sve je usporeno, opet osjećam se grogi
Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi
Odbijam bit' provociran, odbijam bit' iznerviran
Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran
Zašto više nismo ljudi dobre volje
Zašto naše ne valja, a tuđe je bolje
Zašto sve što raste mi režemo u korijenu
Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu
A svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog
Na njemu nema dosta hrane, al' ima metak za svakog'
Pusti, nek' misle što hoće
Pusti, nek' misle što hoće
Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli
I tko su svi ti umjetni idoli
Govore sorry kad za milost se moli
A reklame im govore kako se živi i voli
Zato opet, opet idem nazad
Duboko ispod, dublje nego ikad
Gdje visoko je pod i bit' će mi dobro
Sve nevažno pro'će
A do tada puštam ih nek' misle šta hoće
Pusti, nek' misle što hoće
Pusti, nek' misle što hoće
A iza njih smo usamljene skitnice (skitnice)
Najgore je kad desi se da u trenu nestane
Ono što gradili smo sad je prazan hram (prazan hram)
Kako se lako odreći jedni drugoga
Sve svete stvari danas ništa ne znače
Negdje u tami prkosi pravednik koji doziva
Vjetar što utjehom će izbrisati bol
Pusti, nek' misle što hoće
Pusti, nek' misle što hoće
Opet prkosim u tami, ovog puta nema vraćanja
Ja sam pravednik, ovo su nepravedna sjećanja
Pamtim sreću koja traje duplo manje
Malo procvjeta pa se pretvori u sranje
I kad postanem princ drugi dan sam opet žaba
Umoran i nemoćan k'o neka stara baba
Sve je usporeno, opet osjećam se grogi
Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi
Odbijam bit' provociran, odbijam bit' iznerviran
Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran
Zašto više nismo ljudi dobre volje
Zašto naše ne valja, a tuđe je bolje
Zašto sve što raste mi režemo u korijenu
Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu
A svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog
Na njemu nema dosta hrane, al' ima metak za svakog'
Pusti, nek' misle što hoće
Pusti, nek' misle što hoće
Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli
I tko su svi ti umjetni idoli
Govore sorry kad za milost se moli
A reklame im govore kako se živi i voli
Zato opet, opet idem nazad
Duboko ispod, dublje nego ikad
Gdje visoko je pod i bit' će mi dobro
Sve nevažno pro'će
A do tada puštam ih nek' misle šta hoće
Pusti, nek' misle što hoće
Pusti, nek' misle što hoće
Credits
Writer(s): Inconnu Compositeur Auteur, Jeronim Szabolcs Mariä, General Woo, Jeronim Szabolcs Maric
Lyrics powered by www.musixmatch.com
Link
© 2024 All rights reserved. Rockol.com S.r.l. Website image policy
Rockol
- Rockol only uses images and photos made available for promotional purposes (“for press use”) by record companies, artist managements and p.r. agencies.
- Said images are used to exert a right to report and a finality of the criticism, in a degraded mode compliant to copyright laws, and exclusively inclosed in our own informative content.
- Only non-exclusive images addressed to newspaper use and, in general, copyright-free are accepted.
- Live photos are published when licensed by photographers whose copyright is quoted.
- Rockol is available to pay the right holder a fair fee should a published image’s author be unknown at the time of publishing.
Feedback
Please immediately report the presence of images possibly not compliant with the above cases so as to quickly verify an improper use: where confirmed, we would immediately proceed to their removal.