Testament

Kada zamislim svoje zadnje trenutke
vidim vas kako me drzite za ruke.
Negdje daleko u mutnoj daljini,
lezim kraj vila u bijeloj posteljini.
Kad podvucem crtu i svedem racune,
kad postanu nebitna bogatstva i kule,
kad konacno shvatim smisao zivota i
kad budem sam bez svoje majke i oca,
kad dodem do kraja i posljednje okuke i kad uvidim
greske i pogresne odluke, kad zivot u meni pocne da blijedi,
ja bit cu spreman za ono sto slijedi.
Nek svijet izgori u vatrama silnim i
sunce nestane u maglama sivim,
nek presuse mora i bistre rijeke,
samo neka su sigurne moje lijepe kcerke.

Nemoj pustat muziku, nek stoji koju godinu,
jer vazda kazu najjaci za one sto umru, poginu.
Nemoj da me spominju odmah reperi k'o
brata, znate ko to smije, ko je tu od starta.
Pazite mi najblize, k'osto bi i ja vama,
neko je mor'o prije otic, to je tako, dzaba.
Drzite se skupa nek jedinstvo bude taktika,
lanac je jak koliko mu je najslabija karika.
Imaju dvije kutije, tu mi uspomene nadi,
zivio sam za to daj nekom kome ce znacit.
Necu puno trazit, al nek se raja skupi,
volio bi da se po meni zove fudbalski turnir.
Neka pozitiva, kultura, muzika, sport, a vi bogatasi osnujte humani fond.
Svega nek bude,
nek ljudi kazu: bio svestran!
Sto se mene tice moze i hair cesma.
Ima negdje sveska neobjavljenog teksta,
to nek ide zeni, garant ima njoj pjesma.
Djecu nemoj previse kudit,
postuj im izbore,
nek budu to sto zele i ja sam isto.
Glavu gore jer je tugovanje bezvrijedno,
glavu gore jer tu cemo da se
sretnemo, a do tad budite jaki i zivite momente
i ne dajte nikad nikome da vam odreduje domete.