Istina
Istina je ružna, istina je crna, istina boli. Dragi Bože molim te.
Sve je puno debila,
Dobili su lažna krila,
Dobre aute, imovinu,
Nebrojeno puno vila,
Pravda di je bila?
Di se ovo vrijeme krila?
Nestalo u tonama preprodanih kila.
Kol'ko spaljenih žila,
Kemija kaj fila,
Cijela generacija zombija mrtva bez stila.
Radi seke kaj mila,
Cuge kaj se pila,
Pušite si kite više neću svama chillat.
Idem dalje,
Hodam,
Izbjegavam jebene ralje,
I svaki novi korak dolazi još veći zajeb.
Gledam bijedu po cesti,
Ljudi nemaju kaj za jesti,
Krize počinju tresti,
Smrtni uzroci česti.
Strah me uopće sjesti,
Pogledati nove vijesti
Sve se zakompliciralo, postalo jebeno?????
Ljudi kradu i lažu,
Sebi i drugima oći mažu,
Zabijaju noževe u leđa, prodaju lijesove koje važu.
Furaju bijednu garažu,
Kriminalci drže stražu,
Izigrani ljudi čitav život u radnom stažu.
Ukradena prava,
Pozapljenjena trava,
Ubijeni roditelji pored djeteta koji spava.
Mladi ljudi bez stava,
Sodoma, Gomora, strava,
Boja neba siva ni plava
Vulkani i lava.
Bujice šta nose,
Potresi šta prkose,
Nevremena oluja ostavljaju ljude bose.
Epidemije i kuge,
Zamjenili sunce i duge.
Svako gleda svoju guzicu,
Nema brige za druge.
Nema suosječanja,
Samo jebena sranja,
Ubojstva,
Prevare,
Laži,
Izdaje i klanja.
Vidio sam heroje,
Branitelje šta se neboje,
Crven bijel i plav, šta branili su svoje boje.
Sad doom i sami stoje,
Bez ičeg uz paranoje.
A lopovi i šupci sudbine sad im kroje.
Razno razni lažnjaci,
Drže druge u šaci,
Političari,
Kamatari,
Dok netko bombu ne baci.
Onda pljačkaju opaci,
Državu kupuju stranci,
Okovane ruke, nogom i robovi jebeni lanci.
Torture na poslu,
Znam, Ubijstva na stanci.
Prijatelje, neprijatelje, ubojice, znanci.
Svakodnevne afere,
Od kojih mi se riga i sere,
Klapa bezbrojni put pokrali penzionere.
Pokrali jadne ljudi,
Koji se čitav život trude,
Razno razni pederi kojima nikada ne sude.
A Bog bude,
Pa onda neka se čude,
Kad nebo im naplati,
Bolesne, nemoćne, lude.
Kad nebo im naplati,
Iživljavanje svakom tati,
Nasilje nad dječicom peterostruko kad vrati.
Kad vrati za šake i noge,
Odredi kazne stroge,
Za matletiranje žene jer to Bog je.
Kad vrati za štetu,
Napravljenu na svijetu,
Vrlo je moguće da bit će kraj na planetu.
Da sve će eksplodirat,
Da sprži sve u svemir,
Jer nije kako treba i zavladao je nemir.
Zato Bože oprosti,
Daj vidi moje kosti,
Ti si pak gazda mi ostali smo gosti.
Zato Bože oprosti,
Daj vidi moje kosti,
Ti si pak gazda mi ostali smo gosti.
Sve je puno debila,
Dobili su lažna krila,
Dobre aute, imovinu,
Nebrojeno puno vila,
Pravda di je bila?
Di se ovo vrijeme krila?
Nestalo u tonama preprodanih kila.
Kol'ko spaljenih žila,
Kemija kaj fila,
Cijela generacija zombija mrtva bez stila.
Radi seke kaj mila,
Cuge kaj se pila,
Pušite si kite više neću svama chillat.
Idem dalje,
Hodam,
Izbjegavam jebene ralje,
I svaki novi korak dolazi još veći zajeb.
Gledam bijedu po cesti,
Ljudi nemaju kaj za jesti,
Krize počinju tresti,
Smrtni uzroci česti.
Strah me uopće sjesti,
Pogledati nove vijesti
Sve se zakompliciralo, postalo jebeno?????
Ljudi kradu i lažu,
Sebi i drugima oći mažu,
Zabijaju noževe u leđa, prodaju lijesove koje važu.
Furaju bijednu garažu,
Kriminalci drže stražu,
Izigrani ljudi čitav život u radnom stažu.
Ukradena prava,
Pozapljenjena trava,
Ubijeni roditelji pored djeteta koji spava.
Mladi ljudi bez stava,
Sodoma, Gomora, strava,
Boja neba siva ni plava
Vulkani i lava.
Bujice šta nose,
Potresi šta prkose,
Nevremena oluja ostavljaju ljude bose.
Epidemije i kuge,
Zamjenili sunce i duge.
Svako gleda svoju guzicu,
Nema brige za druge.
Nema suosječanja,
Samo jebena sranja,
Ubojstva,
Prevare,
Laži,
Izdaje i klanja.
Vidio sam heroje,
Branitelje šta se neboje,
Crven bijel i plav, šta branili su svoje boje.
Sad doom i sami stoje,
Bez ičeg uz paranoje.
A lopovi i šupci sudbine sad im kroje.
Razno razni lažnjaci,
Drže druge u šaci,
Političari,
Kamatari,
Dok netko bombu ne baci.
Onda pljačkaju opaci,
Državu kupuju stranci,
Okovane ruke, nogom i robovi jebeni lanci.
Torture na poslu,
Znam, Ubijstva na stanci.
Prijatelje, neprijatelje, ubojice, znanci.
Svakodnevne afere,
Od kojih mi se riga i sere,
Klapa bezbrojni put pokrali penzionere.
Pokrali jadne ljudi,
Koji se čitav život trude,
Razno razni pederi kojima nikada ne sude.
A Bog bude,
Pa onda neka se čude,
Kad nebo im naplati,
Bolesne, nemoćne, lude.
Kad nebo im naplati,
Iživljavanje svakom tati,
Nasilje nad dječicom peterostruko kad vrati.
Kad vrati za šake i noge,
Odredi kazne stroge,
Za matletiranje žene jer to Bog je.
Kad vrati za štetu,
Napravljenu na svijetu,
Vrlo je moguće da bit će kraj na planetu.
Da sve će eksplodirat,
Da sprži sve u svemir,
Jer nije kako treba i zavladao je nemir.
Zato Bože oprosti,
Daj vidi moje kosti,
Ti si pak gazda mi ostali smo gosti.
Zato Bože oprosti,
Daj vidi moje kosti,
Ti si pak gazda mi ostali smo gosti.
Credits
Writer(s): Luka Karamarko, Marin Ivanovic
Lyrics powered by www.musixmatch.com
Link
© 2024 All rights reserved. Rockol.com S.r.l. Website image policy
Rockol
- Rockol only uses images and photos made available for promotional purposes (“for press use”) by record companies, artist managements and p.r. agencies.
- Said images are used to exert a right to report and a finality of the criticism, in a degraded mode compliant to copyright laws, and exclusively inclosed in our own informative content.
- Only non-exclusive images addressed to newspaper use and, in general, copyright-free are accepted.
- Live photos are published when licensed by photographers whose copyright is quoted.
- Rockol is available to pay the right holder a fair fee should a published image’s author be unknown at the time of publishing.
Feedback
Please immediately report the presence of images possibly not compliant with the above cases so as to quickly verify an improper use: where confirmed, we would immediately proceed to their removal.