Bezimenoj

Starinska ura na ormaru spava
Kazaljke njene već se hrđom žute
Umorna lampa tiho ocrtava
Prostore uske, samoće samotničke pute

Ja ne znam gdje sam, nešto tamno slute
Umorne oči, noć je topla, plava
Tako je teško kada stvari šute
I kad se miješa prošlost, san i java

Pa gasim staru lampu, sklapam oči
Nitko mi neće u posjetu doći
Ni gost, ni tat, ni drug
Ni draga žena

Pa naslanjam glavu na krilo u samoći
I slušam zvižduk vlakova u noći
O gdje si sada, gdje si bezimena?
Bezimena

Starinska lampa na ormaru spava
Kazaljke njene već se rđom žute
Umorna lampa tiho ocrtava
Prostore uske, samotničke pute

Ja ne znam gdje sam, nešto tamno slute
Umorne oči, noć je topla, plava
Tako je teško kada stvari šute
I kad se skriju, ikad se miješa prošlost, san i java

Pa gasim staru lampu, sklapam oči
Nitko mi neće u posjetu doći
Ni gost, ni tat, ni drug
Ni draga žena

Naslanjam glavu na krilo u samoći
I slušam zvižduk vlakova u noći
O gdje si sada, gdje si bezimena?
Bezimena

Hvala
Isabel, Bruno



Credits
Writer(s): Boris Petrov, Gustav Krklec (ad), Josip Cvitanovic
Lyrics powered by www.musixmatch.com

Link