Balada o Pišonji i Žugi

Pišonja i Žuga su pamtili dobro
Šta im je te večeri govorio Lepi
"More je provod, more su koke
More je izvor života, je li tako, Moke?"
Moke je još dodo i to da se strankinje praskaju pravo
I da je u Zaostrogu u kampu svaku noć drugu jebavo
Pišonja i Žuga mogli su ih slušati i noć cijelu
Pišonja i Žuga imali su krv sedamnaest godina vrelu
Pišonja i Žuga

Još istu noć su Pišonja i Žuga
Maznuli kasetaš iz Doma invalida
A malo zatim i autobus
Auto-prevoza sa Hrida
Pišonja ubaci u brzinu
To vrelo ljetno veče oko 22 časa
"A sada, pravac more"
Viknu Žuga iz sveg glasa

Pišonja je vozio i pušio duhan
Žuga voli crne, a Pišonja plave
A poslije mora dalje u svijet
Samo se hrabri dokopaju slave
A onda "Zbogom, barake na Breci"
Viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom, žohari

Pišonja i Žuga
Dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te, čuvaj ih, Kraljice brzine

Murija je blokirala cestu
Negdje kod Bradine oko 23:05
U autobusu je svirao bugi-vugi
Vidjevši drotove pri brzini od 80 na sat
"Vežite se, polećemo", Pišonja reče Žugi
Strahovit tresak zapara zrak
Čak i iskre poletješe u mrak
Pričali su ujutru i kleli se u majku
Da su auspuh i retrovizor našli čak
Pedeset metara dalje u jarku

Pišonja i Žuga
Dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te, čuvaj ih, Kraljice brzine

I dok su Pišonju unosili u hitnu
On ugleda mjesec iznad sebe i reče
"Bože, kako neki mogu gore
A ja i Žuga ni na more?"
Poslije toga je pao u nesvijest
I više nije mogao čuti
Kako se još dugo na nebu smijao Mjesec žuti
Pišonja i Žuga