Potez

Opet sa pogrešnom dočekujem zore
Ne znam je li prolazna faza ili sam proklet
I dalje sanjam iste snove
Svaki guši me polako, koji je sledeći potez
Da li da odem ili da ostanem do kraja
Ko će sledeći da padne, kome vratiće karma
Ne bi da vratim se nazad na korak od pakla
Još koliko moram da nosim osmijeh lažan
Vrijeme curi, sve je veći pritisak
Sive su boje, ođe nema nikoga
Pokušavam da skrenem misli, ali nema ničega
Jebeš komfort - nemaš ništa bez rizika
A ništa preko tuđih leđa nećeš dobiti
Jer takvim cavama ne pamte prezime
Vjeruj mi mrzi me mnogo njih
Eto ih na Instagramu - kukaju za preglede
Bježim od toga, vjeruj nemam ništa s njima
Sjeb'o sam prilike, vječito tjeram inat
Ali otići ću iznad
I dalje ista slika, ali nepoznata lica
Oko mene, ja samo vjerujem bratu
Svi se cimaju na faksu, ja pravim trake za masu
Ne smijem da prokockam šansu
Jedva dišem, gubim vazduh

Preteško mi je sve, sva ta sjećanja me guše, al' ih prestižem
A dvadeset mi je već, obogati se il' umri - neću život na blef, ne
Predugo lutam bez nje, đavo na ramenu mi kaže uzmi sve
Drugi govori mi pusti sve, sa kim da mijenjam uloge
K'o bi uz'o ovu moju - srce poput pustinje