Noćni tramvaj u svemiru

Noćni tramvaj u kasnim večernjim satima
Nakon što su sve gradske rupe zaključale svoja vrata
Izgledao je poput prazne pozornice nakon propale kazališne predstave

Putnici, pout zaboravljenih rekvizita
Drijemaju pognutih glava, sanjaju svoj krevet
Prati ih želja da vožnje potraje što je duže
Jer su im noge isuviše teške za hod od stanice do kuće

Vagon je škripeći poskočio preko skretnice u Draškovićevoj
Te pritom skinuo prašinu s njihovih umornih kapaka
I izgužvane odjeće natopljene dimom zagrebačkih klubova
Sitne čestice prašine pomiješane sa teškim mirisom ispijenih čaša
Koji se širio iz njihovih poluotvorenih usta
Skupile su se u mali oblak čija je središnja gravitacijska sila
Privlačila oko sebe sve izgubljene misli
Koje su se rojile unatar ove male galaksije

Sve dok iz tog oblaka nije nastala zvijezda
Koja se sjurila Mliječnom stazom, ostavljajući za sobom svijetleći trag
Velika crna rupa na njenom putu otvorila je svoja usta, poput umornig kita
Zvijezda je eksplodirala svom žestinom
A sve njene užarene komade usisao je svemir
Sve osim jednog koji je iskočio iz njene putanje
Pojurio je dalje i pretvorio se u odraz uplašenog pogleda
Na prljavom tramvajskom prozorskom staklu
Vidio sam da nešto nije u redu
A i on je vidio da ja to primjećujem

Napravila sam nešto strašno
Napravila sam nešto strašno

Napravila sam nešto strašno
Napravila sam nešto strašno
Napravila sam nešto strašno

Napravila sam nešto strašno

Dok jure svemirom, zvijezde vrište
Poput nijeme djece



Credits
Writer(s): Goran Polak
Lyrics powered by www.musixmatch.com

Link