Drvo

Tijelo zemlji nek' je zrno
Duša preseli u drvo
U tišinu svojih godova

Kao paučina ispletena
Sva su lica, sva imena
Samo svjetla noćnih brodova

Mogu biti bor na vjetru
Sam u mraku, sam na svjetlu
Drvo u tišini šume
Jer me šume, sve razume

Mogu biti to što jesam
Zabludama svojim tesan
Živo drvo ispod kore
Čekam ruke da me stvore

Da bi bio veslo broda
Spokojan kraj divljih voda
Šibice što noću vide
Bijeli štap što zna gdje ide

Biti jedna od dasaka
Koja hoda hod koraka
Odškrinuta vrata sobe
Puštam svjetlo što te zove k meni
Što te zove

Pusti ljubav da prolista
Na koncu čista, ko sunca trag
Pusti, Bože, da je slavim
U te ruke stavim dušu za kraj

Kad me vrate zemlji crnoj
Duša preseli u drvo
U tišinu svojih godova

U tom času pomirenja
Sve su krivnje, poniženja
Jeka iz dalekih rovova

Već sam bio trn u oku
Batina o desnom boku
Već sam bio stup od srama
Što navijeke mora s nama

Već sam bio kundak puške
Gurnute u ruke muške
Oštar iver ispod kože
Napravi me boljim, Bože

Daj da budem dom za ptice
Svoga neba prognanice
Neba što u nama diše
I od ljudi pravi kiše

Daj da budem okvir slika
Od svih mojih saputnika
Slika što na grudi stišćem
Šušte kao suho lišće

A na slici moja mati
Mlađa no je mogu znati
Još je dijete što prkosi
Dok u sebi dijete nosi

Jedna slika oca moga
U samoću urasloga
Što na pozdrav diže ruku
Šalje nijemu on poruku meni
Oh-oh-oh

I evo, ja, na rubu šume
Djeca pale stare gume
Plamen što se nebu penje
Mjesto čuvat će za mene

Mjesto gdje je šapat krila
Noćnih ptica i leptira
Ptica koje grade gnijezda
Duši starijoj od zvijezda

Tu su ispred kuće moje
I ta što kuca, znamo ko je
Ja sam zemlja, duh je ptica
Ja sam zemlja, duh je ptica
Samo božja pozajmica meni

Oh-oh-oh, oh-oh
Oh-oh, oh

Pusti ljubav da prolista
Na koncu čista, ko sunca trag
Pusti, Bože, da je slavim
U te ruke stavim dušu za kraj

Pusti, Bože, da te slavim
Te ruke stavim
Dušu za kraj