Emina (Bosnie)

Sinoć kad se vraćah iz topla hamama,
prođoh pokraj bašče staroga imama.
Kad tamo u bašti, u hladu jasmina,
s ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja joj nazvah selam. Jes', tako mi dina.
Nešće ni da čuje lijepa Emina,
već u srebrn ibrik zahvatila vode,
pa niz bašču đule zaljevati ode.

S grana vjetar duhnu, pa niz pleći puste
rasplete joj one pletenice guste.
Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi,
a meni se krenu bururet u glavi.

Za mal' ne posrnuh, mojega mi dina,
al' meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
i ne haje, alčak, što za njome crko'!

S grana vjetar duhnu, pa niz pleći puste
rasplete joj one pletenice guste.
Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi,
a meni se krenu bururet u glavi.

Umro stari pjesnik, umrla Emina,
ostala je pusta bašta od jasmina.
Salomljen je ibrik, uvelo je cvjeće,
pjesma o Emini nikad umrijet neće...
pjesma o Emini nikad umrijet neće.

Ajši, ajša, javaša, konja jaše subaša.
Ajši, ajša, javaša, konja jaše subaša.
Ajši, ajša, javaša, konja jaše subaša.
Ajši, ajša, javaša, konja jaše subaša.



Credits
Writer(s): Traditional
Lyrics powered by www.musixmatch.com

Link